Petar Jevremović
Psihoanaliza je stvar iskustva, uvek konkretnog iskustva, iskustva nekog uvek konkretnog subjekta. Pomenuto se iskustvo – iskustvo teorije, kao i iskustvo prakse, analitičke prakse – neminovno sudara sa paradoksom. Putevi visoke spekulacije (ili, drugim rečima, sam hod filozofske refleksije)[1] prepliću se sa sferom konkretnog, preverbalnog, infantilnog, fantazmatskog, prelingvističkog i protolingvističkog. Telesnog. U igri je, svakako, mišljenje (sekundarni proces), no u igri je i ono nemislivo. Iracionalno, potencijalno ludo (tj. primarni proces). Jednom rečju...